Raklet nije samo sir, to je priča, tradicija i ritual koji traje vekovima. Ova alpska delicija potiče iz Švajcarske, iz srca planina gde su čobani vekovima negovali svoja stada i prenosili recepte s kolena na koleno. Njegovo ime potiče od francuske reči racler, što znači „strugati“, a upravo to je suština ovog jela.
U davna vremena, švajcarski čobani su tokom leta premeštali krave sa jednog pašnjaka na drugi, prateći sezonske promene i bogatstvo trave na planinskim livadama. U svojim torbama nosili su hleb, suvo meso i naravno veliki komad sira. Kada bi padala noć i logorska vatra zagrejala planinski vazduh, komad sira bi se stavljao pored plamena. Toplota bi polako omekšavala površinu, a čobani bi taj mekani sloj pažljivo strugali i stavljali na hleb.
Taj jednostavni trenutak, miris topljenog sira, pucketanje vatre i hladan planinski vazduh, postao je više od obroka. Postao je deo identiteta.
Pravi raklet sir proizvodi se od kravljeg mleka, a poznat je po polutvrdoj strukturi i bogatom, kremastom ukusu koji se razvija tokom topljenja. Ima blago orašastu aromu i savršenu sposobnost da se pretvori u gust, mirisan sloj koji obavija svaki zalogaj. Nije slučajno da se raklet sir danas smatra jednim od najukusnijih i najautentičnijih predstavnika švajcarskog gastronomskog nasleđa.
Iako je vekovima bio jelo skromnih čobana, raklet je danas postao simbol okupljanja i zajedničkog uživanja. U Švajcarskoj i Francuskoj se često služi na posebnim uređajima koji greju sir, a zatim se topljeni sloj preliva preko krompira, mesa, povrća ili kao u našem slučaju sočnih sendviča.
Ono što čini raklet posebnim je spoj jednostavnosti i luksuza. Nekada hrana čobana, danas je specijalitet koji budi radoznalost gurmana širom sveta. Njegova priprema i serviranje podsećaju nas da je uživanje u hrani više od ukusa, to je doživljaj, tradicija i emocija.